H
iljade artefakata pronađenih tokom arheoloških istraživanja mogu da ispričaju istoriju Risna, Boke Kotorske, Mediterana, ali su oni, zbog nedostatka adekvatnog izlagačkog prostora, za sada pohranjeni u kutije, sakriveni od očiju javnosti. Priču, mističnu i lijepu, priča i Satir, bog plodnosti izvajan na bronzanom zvekiru, za koji se pretpostavlja da je bio na vratima Teutine palate, figura Pana, zaštitnika pastira, amfora iz drugog-trećeg vijeka p.n.e, hiljade novčića iz doba kralja Balajosa nađeni in situ u jednom ćupu, zlatni prsten sa dragim kamenom od ahata, sa predstavom Artemide, zaštitnice trudnica, kopija Praksitela iz Atine, poklopci od amfora sa Sicilije, 3. vijek p.n.e, tegovi od gline za ribarske mreže, ključ iz turskog doba, 17. vijek, nađen na Gradinama, staklene posude iz balzamarijuma nađene u grobovima na Carinama, žišci koje su stari stanovnici Risna koristili kao noćno osvjetljenje... Umjesto originala, svi oni nijemo govore sa fotografija Januša Reclava, koji ih je ovekovječio prilikom pronalaska u istraživanjima ekipe poljsko-crnogorskih arheologa na raznim lokalitetima u Risnu. Palata Ivelića u Risnu, koju su stručnjaci iz Poljske markirali, a Lidija Ljesar, direktorka Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, prošle godine potvrdila kao potencijalni arheološki centar - muzej, još uvijek je samo napuštena ruševina obavijena bršljanom.
- Risan zaslužuje da se ovdje otvori muzej, ali ovo malo mjesto nema snage za to. Gdje sa nalazima iz Risna – da ih nosite u Narodni muzej u Cetinje - to ne ide. Potrebno je da se odobre sredstva da se vide originali, da oni idu po svijetu na izložbama. Za sada eksponati stoje u Kotoru, na Cetinju, nešto je spakovano, nešto se konzervira. Žalosno je što to nije adekvatno predstavljeno javnosti, dio toga je bilo izloženo u Tivtu šest godina, ali se i ta postavka morala rasformirati. Nema prostora ni Kotor, Stari grad – stotinu suvenirnica, da nema izložbeni prostor za ove artefakte. Palata Ivelić je zadatak koji nam predstoji, slažu se arheolozi Jovica Martinović i Vilma Kovačević, koji su napravili prva istraživanja u Risnu. Smatraju da Crna Gora treba više ulagati u valorizaciju svog nasljeđa.
- Arheolozi iz Poljske su došli kao saradnici Univerziteta Crne Gore, dali su neke stipendije studentima, ali Poljska koja ima bogatu praistoriju i srednji vijek, nema lokalitete iz antičkog doba, civilizacije Grčke i Rima nisu doprle do njih. Zato im je jako stalo i sa velikom željom i entuzijazmom su došli, naravno i sa sredstvima, koja su nama uvijek nedostajala i tu mi kaskamo za njima. Imaju jaku ekipu, dobre instrumente i plaćaju fizičku radnu snagu. Naša država smogne snage samo da sastavi našu ekipu i naravno, nismo izjednačeni. Razumljivo, poljski stručnjaci posjećuju evropske kongrese, pričaju o ovim istraživanjima i dobijaju pare od Evropske unije. Oni nama čine uslugu, ali kod mene ima i dosta gorčine – zašto mi nismo nosioci projekta? Za sada je tako, ali tu ima toliko nalaza da bi svi naši konzervatori našli posla da to završe – kaže Kovačevićeva.
Januš Reclav procjenjuje da na risanskim lokalitetima ima posla za još desetak godina – najstariji Risan se definitivno nalazi na Carinama, ali još uvijek se ne zna kada je grad tačno osnovan. Na oko četiri hektara nema previše prostora za rad, možda još pet godina, a važno je da se postave neke sonde da bi se utvrdilo datiranje i otkrilo kakva je bila arhitektura. Po Risnu takođe ima dosta privatnih kuća, dvorišta, bašta, gdje može da se istražuje, kaže Reclav. Dodaje da Risan leži na slojevima ilirske, grčke, rimske, slovenske, turske, venecijanske i austrougarske kulture.
- Po pitanjima tih slojeva je loša situacija. Tokom radova na Carinama, prije nego što dovršimo istraživanja, dođe nam voda iz mora i da idemo dublje, to iziskuje jako velike troškove. Na Carinama nismo mogli doći do nekih rimskih slojeva zbog toga što je u vrijeme vladavine Austrougarske na tom mjestu bila sagrađena pilana, sa terena izbačen taj graditeljski sloj. Skoncentrisali smo se na donji grad zbog Teutine palate koju smo pronašli, nikad prije toga nismo našli graditeljsko nasljeđe Ilira. To je još svježa stvar, završili smo istraživanja prije tri mjeseca i vidjećemo kako će to dalje da se kreće. Nalazište je otvoreno i to treba da se zaštiti. Stavljena je ograda, ali to treba uraditi još bolje, biće u jako lošem stanju, s obzirom da dolazi zima, obilne padavine.. U januaru i februaru pravićemo planove za iduću godinu, kaže Reclav za „Dan”.
M.D.Popović
Istraživanjima nema kraja
- Poljaci su se nadovezali na neku kvadrantsku mrežu koju smo kolege Čedo Marković sa Cetinja, Ilija Pušić iz Herceg Novoga i ja počeli da gradimo još 1967. godine. To su kvadrati 5 sa 5 metara, oni su tu kvadrantnu mrežu skroz provukli po čitavom gradu, kaže mr Jovica Martinović, koji je počeo da prikuplja antičke napise na Carinama 1956. godine. Vilma Kovačević je 1987. godine otvorila sondu na Carinama sa arhitekturom iz helenskog doba, i pronašla keramiku, novčiće. U međuvremenu, dok se gradio Dom kulture u Risnu, u temeljima je otvoren jedan grob u kome su nađeni skeleti i žišci. Od 2001. do 2013. godine bila je na čelu poljsko-crnogorske ekipe arheologa u istraživanjima Carina, Gradine, podmorja. Kod donje kapije na ulazu u Specijalnu bolnicu u Risnu našli su još jedan mozaik, koji su zatrpali, kao i još jedan na sadašnjem lokalitetu i toj priči nema kraja, kaže Kovačević.